Dana, 21. maja, naš Centar nije bio samo zgrada, učionica ili mjesto rada. Bio je zagrljaj. Susret. Tiha lekcija o ljubavi, razumijevanju i prijateljstvu koju ćemo dugo nositi u sebi.

U goste su nam došli naši dragi drugari iz JU Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu – CZSD , u pratnji njihove učiteljice Samije Zilić. Već pri samom dolasku osjetilo se da ovo neće biti obična posjeta. Naša direktorica ih je dočekala otvorenog srca, a mali gosti su joj uručili predivan buket cvijeća i iskrenu čestitku, gestu koja nije bila samo znak pažnje, nego trenutak koji je dirnuo svakoga ko je bio prisutan. U tom buketu bila je zahvalnost, poštovanje i dječija ljubav u svom najčistijem obliku.

Od prvog osmijeha, prvog stiska ruke i prvog nespretnog, ali iskrenog pokušaja komunikacije, nestale su sve razlike među nama. Nije više bilo „naših“ i „njihovih“. Bila su samo djeca koja se razumiju srcem.

Zajedno su obišli naš Predškolski odjel, gdje su ih dočekali najmlađi osmijesi i razigrani pogledi puni radoznalosti. Senzorne sobe postale su mjesta otkrivanja, čuđenja i radosti, prostori u kojima su djeca istraživala svijet kroz dodir, pokret, svjetlost i emociju. U tihoj sobi, tokom audiometriranja, vladala je posebna atmosfera, ona tišina koja ne odvaja ljude, nego ih još više povezuje. Obišli su i naše logopede, surdoaudiologe i oligofrenologe i naučili šta oni rade i kako oni pomažu djeci.

Posebnu ljepotu ovom susretu dale su inspirativne radionice ispunjene stvaranjem, učenjem i međusobnim prihvatanjem. Djeca su zajedno crtala, pjevala, plesala, pravila „Drvo prijateljstva“, ostavljajući na njemu otiske svojih ruku kao simbol zajedništva koje se ne zaboravlja. Svaki list na tom drvetu nosio je jednu malu priču, jedno ime, jedan osmijeh i jedno novo prijateljstvo.

Jedan od najdirljivijih trenutaka bio je susret dva svijeta koja mnogi smatraju različitim, a koji su danas pokazali koliko su zapravo bliski.

Naši gosti donijeli su Brajevu mašinu i sa nevjerovatnim strpljenjem učili naše učenike Brajevom pismu. Istovremeno, naši mali ambasadori učili su njih znakovnom jeziku, pokazujući im kako ruke mogu govoriti jednako lijepo kao glas.

Bilo je u tom danu nečega što se teško može opisati riječima. Nešto što se osjeti samo kada vidiš dijete kako bez straha pruža ruku drugom djetetu. Kada vidiš osmijeh koji ne traži objašnjenje. Kada shvatiš da prijateljstvo ne poznaje ni tišinu ni tamu, jer srce uvijek pronađe način da vidi i čuje ono najvažnije.

Dan se nastavio na školskom dvorištu, pod suncem koje je kao da nije željelo otići. Smijeh djece ispunio je svaki kutak prostora, igra nije imala kraja, a vrijeme je na trenutak stalo, kao da je i samo poželjelo ostati dio te sreće.

Iako je ovaj susret trajao samo nekoliko sati, ostavio je trag koji će dugo živjeti u svima nama. Djeca su otišla puna utisaka, zagrljaja i uspomena, ali prije svega puna novih prijateljstava koja se ne objašnjavaju riječima, nego čuvaju duboko u srcu.

Posebnu i iskrenu zahvalnost upućujemo našim dragim kolegicama Esvedi, Saneli i Aniti, čija je ljubav prema djeci, predanost, nježnost i profesionalna toplina omogućila da svaki trenutak ovog dana bude ispunjen pažnjom, smislom i emocijom. Neizmjerno hvala i učiteljici Samiji Zilić, koja nas je svojim prisustvom, profesionalnošću, predanošću i ljubavi prema djeci podsjetila da se najveće životne vrijednosti ne uče iz knjiga, nego iz dobrote, strpljenja i načina na koji gledamo jedni druge.

Ovaj dan nas je podsjetio na ono najvažnije:

da čovjek čovjeka ne prepoznaje po tome šta vidi ili čuje, nego po tome šta osjeti.

Jer postoje susreti koji traju kratko, a ostanu u nama zauvijek.

A ono što se vidi srcem — nikada ne nestaje.