U ponedjeljak 5.oktobra 2026.godine u JU Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju Sarajevo održana je svečana sjednica Nastavničkog vijeća povodom 5. oktobra – Svjetskog dana prosvjetnih radnika.

U godini u kojoj naš Centar obilježava 80 godina postojanja, zastali smo na trenutak da se osvrnemo na sve one koji su svojim radom, znanjem, ljubavlju i predanošću ostavili trag u vremenu.

Jer Centar nisu zidovi.

Centar nisu dokumenti.

Centar su ljudi.

Ljudi koji svakoga dana svojim radom grade njegovu historiju.

Posebno mjesto u današnjoj svečanosti imalo je uručivanje priznanja zaposlenicima za godine predanog rada, jer godine provedene u jednoj ustanovi nisu samo broj.

One su stotine i hiljade dana rada.

Bezbroj susreta.

Mnogo odricanja.

Mnogo dječijih osmijeha.

I trag koji ostaje iza čovjeka.

Ameli Osmanović – za 10 godina rada

Dženanu Podbićaninu, Behiji Muminović, Dženeti Nurkanović i Hidajeti Islamović – za 25 godina rada

Emini Borovina – za 30 godina rada

Saneli Škaljić – za 35 godina rada

Posebno emotivan trenutak bio je posvećen našim budućim penzionerkama, Azri Haverić i Amini Pilav, kojima je ovo možda posljednja svečana sjednica u ulozi naših kolegica.

I upravo u ovakvim trenucima pokazuje se istinski profesionalan odnos prema ljudima.

Direktorica Centra Mr. Belma Hamzić svojim je postupkom pokazala da se pravi profesionalac ne mjeri samo onim što piše u dokumentima, nego prije svega sposobnošću da prepozna čovjeka, njegov rad, godine predanosti i vrijednost koju je svojim djelovanjem ugradio u ustanovu.

Jer rad treba prepoznati.

Čovjeka treba vidjeti.

Trud treba cijeniti.

A ono što je neko godinama davao svojoj ustanovi treba znati vrednovati.

Upravo to je bila poruka današnje svečanosti.

Da nijedan trud ne bi trebao biti nevidljiv.

Da nijedna godina rada ne bi trebala biti samo broj u personalnom dosjeu.

I da iza svake godine stoji čovjek sa svojom pričom, svojim odricanjima i svojim tragom.