Dragi naši maturanti, naši junaci i ponosi,

Ispraćamo vas iz učionica u kojima ste rasli, sazrijevali, učili… U tim prostorima ste se smijali, ponekad tiho tugovali, ali uvijek ostajali svoji. Danas vas gledamo s ponosom u srcima, jer znamo da dio nas odlazi s vama.

Magdalena Vasilj – tvoj svijet bio je platno, a ti umjetnica koja je bojama govorila ono što riječi nisu mogle. Tvoji radovi nisu samo krasili zidove naše škole nego su oplemenjivali našu svakodnevicu i govorili tišinom duše.

Ena Islami – Bila si naš oslonac u sportu i simbol timskog duha. Uvijek prva na terenu, ali i prva kada je trebalo pomoći, snaga u pokretu i srcu.

Nađa Gadžo – tvoji crteži su šaptali s papira, pretvarajući zidove škole u galeriju osjećaja. Svaka linija, svaka boja bila je glas onih koji nisu mogli govoriti, a ti si ih osluškivala dušom.

Muhammed Kadrija – u tvojoj tišini krila se mudrost, a tvoji crteži pričali su priče. Tvoje ruke su stvarale likove koji su oživljavali na stranicama naših slikovnica jer si stvarao srcem.

Sara Hasanović – tvoje ruke stvaraju ljepotu, jer frizeri ne uređuju samo kosu – već i dušu. A ti, naša manekenka s modne piste, hodala si školom s gracioznošću i stilom koji su ostavljali bez daha.

Nađa Imamović – nježna, predana, kuharica života. Kad nisi bila sa svojim receptima i začinima, bila si u vodi, plivala si s odlučnošću, pokazujući svima da granice postoje samo ako ih sami postavimo.

Merjem Islamagić – tvoj konac i igla spajali su više od tkanina – spajali su ljude. Tvoja snaga i talent vodili su te kroz izazove, ka dubinama i snovima gdje nebo dodiruje horizonte.

Ajla Alimanović – predsjednica Vijeća učenika, odlična učenica, svestrana i brižna. Inspirisala si, zastupala i bodrila druge. Tvoj znakovni jezik je govorio tiše od riječi, a snažnije od buke.

Emina Skrijelj – tvoja igla za šivenje bila je poput čarobnog štapića. Svaki rad nosi preciznost, osjećaj i, iznad svega, ljubav. Tiha, vrijedna, pametna i lijepa.

Iza svakog od vas stoje dvije izuzetne žene, vaše razrednice Dženita Hrnjičić i Aida Šečić, koje su vas s ljubavlju i strepnjom pratile tokom ove završne godine.

Prije njih, bile su tu i posebne učiteljice – Esveda Omeragić i Maja Srzić, čija je ruka prva dočekala vaše ruke na pragu škole. Kroz godine, s vama su bili i vaši razrednici Dijana Rifatbegović, Vedrana Imamović, Selvina Džaferagić, Nermin Bahtić, Emina Borovina, Edin Mujkanović i svako od njih je ostavio neizbrisiv trag u vama, a vi u njima.

Draga djeco,

vi ste naš ponos. Ispisali ste najljepša poglavlja našeg Centra. Ovdje ste naučili da vrijednost čovjeka ne leži u onome što posjeduje, nego u onome što jeste. A vi ste – dobri, plemeniti, uporni i jedinstveni.

Kao direktorica ove ustanove, iz srca vam poručujem:

“Niste samo učenici koji odlaze, vi ste moje zvjezdice.

Dio naše duše koji će zauvijek ostati ovdje.

Kada krenete svojim putevima, sjetite se da ste zvijezde koje ne poznaju granice. A kad ne budete znali kuda dalje, sjetite se svih nas koji smo uvijek vjerovali u vas. Jer mi nikada nismo prestali.

Neka vam nebo bude granica.”

S ljubavlju i ponosom,

Vaša direktorica