Danas su se naši četvrtaši, na posebnoj i nezaboravnoj svečanosti, oprostili od svojih voljenih učiteljica Esvede Omeragić i Anite Tutundžić. Uz roditelje i staratelje, koji su bili dio svakog njihovog koraka, ispisane su najljepše stranice jednog zajedničkog odrastanja. Bilo je mnogo suza, ponosa, osmijeha i uspomena pretočenih u riječi koje će se dugo pamtiti.

Posebne emocije izazvali su naši mali heroji, djeca na koju smo neizmjerno ponosni. Zajedno smo prebolovali dječije bolesti, dijelili radost i tugu, učili prva slova i oba pisma, savladavali tablicu množenja i dijeljenja, odlazili u školu u prirodi, dijelili užinu i pribor, pružali jedni drugima ruku kada je bilo teško i slavili svaki uspjeh kao svoj. Bili smo jedni za druge – porodica.

Svako od njih nosi svoju posebnu priču, svoje male i velike pobjede. A ono što je najvažnije, izrasli su u čestite, dobre i plemenite ljude, u prave drugare i prijatelje. To je najveća pobjeda i najljepša nagrada za njihove učiteljice.

Suze ponosa, ali i tuge zbog rastanka, posebno je dirnulo obraćanje naše direktorice, koja je i sama bila njihova prva učiteljica. Govoreći o ovoj divnoj djeci, istakla je da su oni njena mala čuda, njena snaga i rehabilitacija u najtežim životnim trenucima – u danima gubitka najdražih, bolesti, magistrature i preuzimanja odgovorne direktorske dužnosti. Kada god bi joj bilo teško, odlazila bi po njihov iskreni zagrljaj, zagrljaj koji briše tuge i vraća vjeru u dobrotu i ljubav.

Sa posebnom zahvalnošću obratila se roditeljima, zahvalivši im na ukazanom povjerenju, podršci i bezuvjetnoj ljubavi kojom su zajedno gradili put svoje djece.

Na kraju, uz tortu koju su zajednički presjekli, diplomice i kapice koje su poletjele u zrak, naši četvrtaši zakoračili su u novo poglavlje života.

Draga djeco, želimo vam beskrajno mnogo sreće, zdravlja i uspjeha. Vjerujte u sebe, sanjajte velike snove i hrabro koračajte kroz život. A kada vam nekada ponestane vjere, sjetite se da mi u vas vjerujemo mnogo više nego što možete i zamisliti.

Jer neka se lekcije zaborave, neka se udžbenici zatvore, ali ljubav, prijateljstva, zagrljaji i uspomene koje smo zajedno stvarali ostaju zauvijek.

Sretno, naši četvrtaši. Zauvijek ćete imati posebno mjesto u našim srcima.