Dana 10. juna 2025. godine u našem Centru održan je svečani ispraćaj budućih prvačića iz obje odgojne grupe. Bio je to dan koji je ispisan suzama radosnicama, ponosom, sjećanjima i tišinom koja govori više od riječi.

Naša kolegica Amina Pilav vratila nas je na sam početak, na one prve nesigurne korake, stidljive osmijehe, prve zagrljaje, prve riječi i igre. Prisjetila se kako su iz dana u dan, s nježnošću i predanošću, ove male duše koračale kroz svijet igre, učenja i prijateljstva. Prisjetila se koliko su naši mališani narasli ne samo u visinu, nego i u srcu, znanju, samopouzdanju.

Budući prvačići su nas danas gledali vedro i s ponosom, s diplomama u rukama i mrvom tuge što napuštaju svoje prvo sigurno gnijezdo. Mi smo ih ispratili sa srcima punim zahvalnosti što smo imali privilegiju gledati ih kako rastu, cvjetaju i oblikuju se u male ljude.

Direktorica im je uručila diplome kao krunu njihovog uspjeha, dokaz da su spremni za nove korake, nove izazove i nova znanja.

Nakon svečanosti, zasladili su se tortom i otišli… s osmijehom. A nama su ostali njihovi crteži, njihove riječi, njihove igračke, ali najviše ostala nam je praznina koja miriše na ljubav. Jer svaki odlazak boli kad voliš, a mi smo ove dječake i djevojčice voljeli iskreno, kao svoje.

Dragi naši budući prvačići, hvala vam što ste nas naučili koliko ljubavi može stati u jedan osmijeh, jedno “dobro jutro”, jedan zagrljaj. Sretno vam bilo, naš ponos ide s vama.

Vaši učitelji, vaši prijatelji, vaša druga kuća – zauvijek.