U srijedu, 4. juna 2025. godine, pod sarajevskim svjetlima, u čarobnom ambijentu Hotel Hills Sarajevo, naši maturanti – mali velikani koje smo gledali kako rastu, uče, griješe, pobjeđuju, grle, tješe i sanjaju, proslavili su kraj jednog poglavlja i zakoračili u novo doba svojih života.

Svečana maturska večer započela je okupljanjem ispred hotela, gdje su naši učenici zasjali u svečanom defileu, dostojanstveno i ponosno, kako i priliči generaciji koja je ostavila trag u srcima svih nas.

Ulazak maturanata u svečanu salu najavila je prelijepa Anita Tutundžić, koja je ove večeri vodila program. Gromoglasan aplauz ispunio je prostor. Bio je to aplauz za godine truda, hrabrosti, smijeha, odricanja. Svi pogledi bili su uprti u njih – one zbog kojih je ta večer postala bajka.

Uslijedio je govor naše direktorice, mr. Belme Hamzić – emotivan, iskren i posvećen baš onima zbog kojih smo svi te večeri bili tu. Govor koji se ne zaboravlja i koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Svakom maturantu uručena je zahvalnica, uz nježne riječi koje su ih opisivale – kao jedinstvene ličnosti, kao srca našeg Centra. I nisu to bile samo riječi – bile su to istine utkane u svako dijete koje je ostavilo neizbrisiv trag u našoj ustanovi. Zahvalnice su dobile i njihove razrednice i kolegice koje su zajedno s njima stajale na prvim linijama obrazovanja i odgoja.

I onda – tišina. I onda suze.

Film „Naš put kroz vrijeme“ probudio je sve ono što smo živjeli zajedno: prvi dan predškole, osmijesi u kabinetima, trenuci borbe, uspjeha, prijateljstva, snova. Slika po slika, kadar po kadar – prošla je čitava mladost, sažeta u nekoliko minuta. I nije bilo osobe u sali koja nije obrisala suzu.

I taman kad smo pomislili da je večer dostigla svoj vrhunac, dogodilo se čudo.

Na scenu su izašli naši veliki prijatelji – umjetnici, ali još više ljudi ogromnog srca: Midhat Starogrčić, koji je sa sobom donio dušu ove večeri, i Šaćir Ameti, koji je kao iznenađenje večeri stigao da pjeva samo za naše maturante. Njihov nastup nije bio samo muzika, to je bilo slavlje djetinjstva, mladosti, nade. Hvala vam što ste našoj djeci darovali emociju koju nikada neće zaboraviti.

Negdje pred kraj večeri, stigla je i velika maturska torta s logom našeg Centra, simbolom svega što smo zajedno izgradili. Zajedno sa svojim maturantima, direktorica je presjekla tortu, ali i simbolično presjekla jednu eru života, uz želju:

„Neka vam put bude svjetlost. I neka gdje god da krenete – nikada ne zaboravite gdje ste postali ono što jeste.“

A sada posebna, najdublja zahvalnost našoj dragoj Zini Bradić-Guzanović, menadžerici hotela Hills, ženi koja je ovu noć utkala srcem. Zina, hvala vam na svakom pozivu, poruci, dogovoru i detalju, vašoj pažnji, toplini, i nevjerovatnoj posvećenosti. Vi ste naša vila iza scene, sve što str uradili bilo je iz ljubavi, a mi smo to osjećali u svakom kutku dvorane. Hvala vam što ste uz našu direktoricu stajali kao podrška i prijatelj, i što ste svojom profesionalnošću, ali još više svojom dobrotom, učinili ovu noć čarobnom. Nikada nećemo zaboraviti vašu ulogu u ovoj bajci.

Hvala osoblju hotela – od tehničara, dekoratera, a posebni konobara –momci bili ste sjajni, tihi heroji i srce ove večeri. Ljubazni, nenametljivi i puni razumijevanja. Svaki detalj je govorio: ovdje je neko ko voli ovu djecu.

Hvala roditeljima, prijateljima, gostima – više od 140 prisutnih, bez ijednog incidenta, a s bezbroj osmijeha i suza. Bili ste sjajna publika za najljepšu predstavu naših maturanata.

Dragi naši maturanti…

Ovo nije kraj. Ovo je početak. Zatvorili ste jedno poglavlje. A pred vama je knjiga u koju tek treba da pišete svoje snove.

I gdje god da vas život odvede, neka vas snaga ovih trenutaka vodi. A mi ćemo vas uvijek čekati – sa istim osmijehom, sa istim srcem.

I uvijek znajte:

Ovdje je vaš dom. Ovdje su ljudi koji vas vole.

Zauvijek ćete biti dio našeg Centra.

Zauvijek naši.

Jer vi niste samo naši učenici. Vi ste naša porodica. Naša inspiracija. Naš ponos.