Danas smo svjedočili nečemu što se ne viđa svaki dan. Naši srednjoškolci stali su na scenu, ne samo kao glumci, već kao nosioci poruke koja odzvanja duboko u nama. Predstava (PO)PRAVI PUT nije bila samo umjetnički prikaz – to je bio vapaj, hrabar korak naprijed, poziv na promjenu.

Svaka riječ koju su izgovorili, svaki znak i pokret koji su načinili, svaka emocija koju su prenijeli – bila je iskrena, snažna i protkana hrabrošću. Lejla Alimanović, Zenedin Aščerić, Almir Karamujić, Amir Karamujić, Lejla Trakić, Ella Franković, Faris Mrkonja i Jasmin Stanar danas su pokazali da su oni glasnici jedne generacije koja ne želi šutjeti pred nepravdom. Njihova snaga, njihova odlučnost da kroz umjetnost progovore o onome što boli sve nas, zaslužuje naše divljenje, naše poštovanje i naše beskrajno hvala.

Gledajući ih na sceni, shvatili smo koliko su moćni zato što su govorili istinu. Svijet bi bio bolje mjesto kada bismo svi imali njihovu hrabrost, njihovu strast i njihovu vjeru da promjena dolazi od nas.

Hvala i našoj dragoj nastavnici Dženiti Hrnjičić, koja ih je vodila, usmjeravala i vjerovala u njih kada su možda i sami sumnjali. Hvala što im je pokazala da riječi imaju moć, da umjetnost može biti oružje protiv tišine i da je najveća snaga upravo u onima koji se ne boje reći ono što svi osjećamo.

Dragi učenici, danas ste nas podsjetili na ono što je zaista važno. Ponosni smo na vas. Ponosni smo što ste naši. Znajte da smo tu, da vam pružimo ruku, da vas podržimo u svakom koraku i da zajedno s vama tražimo bolji put – onaj pravi.

Hvala svima koji su danas bili s nama, koji su slušali, razmišljali i osjetili svaku riječ koja je odjeknula pozornicom. Neka ova poruka ne ostane samo dio predstave. Neka nas prati, neka nas mijenja i neka nas podsjeća da nikada nije kasno da zajedno izgradimo bolji svijet.

Od srca vam čestitamo!