Danas, 5. marta 2025. godine, socijalni radnik Bekir Mujezinović, razrednik Kasim Hrustemović i direktorica Belma Hamzić, posjetili su dom naše učenice Danijele Starčević.

Ova posjeta nije bila samo dio planiranih obilazaka porodica, hranitelja i staratelja naših učenika – bila je mnogo više od toga. Bila je susret sa stvarnošću koja nas je duboko dirnula i podsjetila koliko je svaka pružena ruka podrške važna.

Danijela živi u Rakovici sa samohranom majkom Mevlidom, mlađom sestrom Sarom i bolesnim djedom. Njihov dom nije samo mjesto boravka – to je prostor u kojem se vodi tiha, svakodnevna borba za bolje sutra. U skromnim uslovima, među zidovima punim brige, ali i ljubavi, raste djevojčica sa velikim snovima. Svakog jutra prolazi dug i naporan put do škole, mijenjajući nekoliko prevoznih sredstava, ali ne odustaje. Njena želja je jednostavna, a tako velika – da nauči zanat, zaposli se i pomogne svojoj porodici.

Majka Mevlida, i sama nekadašnja učenica naše škole, danas vodi svoje bitke s istom snagom kojom je nekada učila i sanjala. Pogledom i toplim riječima pokazala nam je koliko je teško, ali i koliko majčinska ljubav ne poznaje granice.

Posjetili smo i našu Saru, donedavno našu učenicu, Danijelinu sestru, koja sada pohađa Devetu osnovnu školu. Susret Sare i njene učiteljice bio je trenutak koji riječi ne mogu opisati – zagrljaj u kojem su se spojile prošlost i sadašnjost, suze koje su govorile više od bilo kojeg izgovorenog glasa.

Ovo nije samo priča o jednoj porodici. Ovo je priča o snazi, o borbi, o svakom djetetu koje zaslužuje priliku, o svakom roditelju koji daje sve što ima, i o svakom učitelju koji ne zaboravlja svoje učenike.

Neke priče se ne čitaju, one se osjete u srcu. I danas, iz ovog susreta, nosimo sa sobom duboku zahvalnost – što imamo priliku biti dio života ovih hrabrih ljudi i što zajedno činimo svijet bar malo boljim.

Jer škola nije samo zgrada – ona je porodica koja grli, podržava i nikada ne zaboravlja svoje članove.