U periodu od 9. do 11. juna 2025. godine, učenici od trećeg do petog razreda su boravili u Školi u prirodi u Sportsko-rekreativnom centru Ajdinovići. Iako je raspored bio pun aktivnosti, sportskih igara i boravka na čistom zraku, najvažnije se ne nalazi na papiru. Nalazi se u dječijim očima, u njihovim uzdasima dok gledaju nebo, u smijehu koji se širi među drvećem.

Ovdje, među životinjama, šumama i neprekidnom igrom, djeca ne uče samo o prirodi, ona uče kako biti dijete u svijetu koji često od njih traži da prebrzo odrastu.

Na trenutak, roditelji i učitelji postaju saputnici u toj čaroliji. Bez rasporeda i kontrolnih. Samo s rukama spremnim za zagrljaj i srcima koja razumiju tišinu prirode.

Smještaj u sobama, prvi doručak u zajedničkom restoranu, dogovor s animatorima i prijepodne puno igre, to su samo tehnički detalji. Prava vrijednost ove škole mjeri se u nečemu mnogo dubljem:

– u trenucima kada dijete kaže “Ovo je najbolji dan ikad.”

-u prijateljstvima koja se rode na travi, a traju dugo nakon Ajdinovića.

-u roditelju koji se, možda prvi put nakon dugo vremena, samo igra sa svojim djetetom.

Danas ih je posjetila i direktorica škole sa saradnicima. Nisu došli da kontrolišu ni da nadgledaju. Došli su da osjete, da budu dio te energije. Da ih djeca podsjete na ono što škola zaista jeste mjesto gdje rastemo zajedno.

U povratku kući, kad autobusi krenu niz planinu, neka nam u srcima ostane tiha misao:

Možda nismo promijenili svijet za ta tri dana. Ali možda smo promijenili jedno djetinjstvo. A to je, zapravo, isto.